Dirljiva jednostavnost očijukanja

Predstava Početak, u režiji Aide Bukvić i izvedbi Dijane Vidušin i Dražena Šivaka, nastala je prema istoimenom tekstu britanskog autora Davida Eldrigea iz 2017. (prevela Lada Silađin) i prvi je dio njegove trilogije o ljubavi i romantičnim odnosima (drugi nastavak, Middle, objavljen je prošle godine). Kako naslov sugerira, u drami je riječ o početku razvoja odnosa između Danijela i Lucije (u izvorniku Danny i Laura), a tijekom njezina trajanja romansa se neprestano odgađa. Više će puta oboje ponoviti repliku da ih drugo ne poznaje i što se više upoznaju, njihov početak čini se sve manje izglednim, odnosno, ne toliko jednostavnim kao što bi se mogli ponadati. To se ponajviše vidi u biografskoj građi njihovih likova; oboje su ili na pragu ili u četrdesetim godinama, iza sebe imaju dugogodišnje završene veze ili brak. Također, oboje su prošli kroz traumatska iskustva zbog kojih imaju probleme s povjerenjem i intimnošću, tj. teško skidaju sa sebe slojeve kojima se štite od vanjskog svijeta i drugih ljudi.

Dinamika koju Dijana Vidušin i Dražen Šivak razvijaju igranjem svojih likova živahna je i uvjerljiva / Snimila Aleksandra Saška Mutić

Predstava je bogata referencijama na suvremene navike današnjih ljudi kao što je primjerice korištenje društvenih mreža, konkretno Facebooka za dokumentiranje svakodnevnice, ali samo lijepih trenutaka, naravno. Dakako, u tom je aspektu neizostavna tema traženja i upoznavanja novih ljudi na internetu, što je danas već postala uobičajena praksa, pogotovo među mladima. U tom je smislu zanimljiv i razgovor o kulturi dopisivanja, s obzirom da različite aplikacije nude opcije ostavljanja osobe na „pročitanom“ ili čak čistom ignoriranju iliti ghostingu.

Radnja se odvija tijekom jedne noći u Zagrebu, u Lucijinu stanu na Britancu nakon njezine proslave useljenja, što se vidi iz stanja scene po kojoj su razbacane prazne vrećice grickalica, boce i limenke pića. Predstava počinje kratkom scenom gdje iz mraka vidimo glumce kako svaki zasebno stoje pored osvijetljene lampe, što se može čitati kao referenca na metodu javne samoće K. S. Stanislavskog. Ta jednostavna ilustracija dočarava osjećaj osamljenosti oboje likova, što će poslije kroz dijalog artikulirati kao svoj najveći strah. Njih dvoje prvi se put upoznaju na toj zabavi kod Lucije, a uvodna scena signalizira i nesnalaženje u velikim grupama s relativno nepoznatim ljudima, što se posebice odnosi na Danijela, koji se, zapravo, na tulumu našao slučajno.

Od početka je jasno da ima „nešto“ među njima, da su simpatije obostrane, ali možda ne baš jednaka intenziteta. Lucija primjerice vrlo direktno daje do znanja da joj se Danijel sviđa i pokušava uspostaviti neki tip bliskosti, što Danijel uporno izbjegava mijenjajući temu razgovora i neprestano se krećući po sceni. Dinamika koju Vidušinova i Šivak razvijaju igranjem svojih likova živahna je i uvjerljiva za ovaj komad u kojem se naizmjence atmosfera mijenja iz tople, romantične i simpatične u neugodnu i tešku, što se najviše vidi u scenama kada govore o svojim obiteljima, smrti roditelja i odvajanju od djece. Humor dominantno proizlazi iz njihovih različitih osobnosti; Vidušinova kao Lucija vrckava je, živahna, iskrena i zavodljiva, dok je Šivak kao Danijel oprezan, nespretan, povučen i rezerviran u odnosu na nju, što se posebno osjeća kada razgovorom dođu do osobnih tema o kojima on radije ne bi razgovarao. Ne dijele sličnosti ni po životnim prilikama, ona je studirala menadžment u Londonu i živi sama u svom stanu, dok je on diplomirani sociolog koji živi u stanu s mamom i bakom. Ipak, drama naglasak stavlja na posjedovanje hrabrosti za upuštanje u novi odnos i davanja povjerenja drugom, bez obzira na različita životna iskustva ili status.

Pred kraj izvedbe Vidušinova u dugom monologu govori o precijenjenosti samačkog života i svojoj velikoj želji za djecom, ili kako ona kaže, želji za monovolumenom. Usprkos tomu što je pomalo klišej, kvaliteta je ove ljubavne priče u zrelosti koja se provlači kroz dijalog i likovima koji se, unatoč svojoj „prtljazi“, hrabro trude upoznati i razumjeti drugog („Da bismo bili voljeni, i da bismo voljeli, potrebna je hrabrost, hrabrost da neke vrijednosti proglasimo svojom prvom brigom…“ Erich Fromm, Umijeće ljubavi). Režijski je predstava vrlo minuciozna, suigra Vidušinove i Šivaka lagodna je u smislu da se kroz izvedbu lijepo nadopunjuju i prate, iako igraju likove s različitim osobnostima.